U ozbiljnim vezama i brakovima, pitanje privatnosti često dolazi na dnevni red. Jedna od najčešćih dilema među parovima glasi: Da li partner treba znati šifru vašeg mobilnog telefona?
Za neke je to znak potpune iskrenosti. Za druge – narušavanje privatnosti.
Nije problem u šifri, već u povjerenju
Psiholozi naglašavaju da pravo pitanje nije “da li dijelimo šifre”, nego koliko povjerenja postoji u vezi.
– U zdravim, sigurnim vezama pristup telefonu najčešće je normalan i neproblematičan. Ali to nije nešto što se događa zato što jedan partner pritišće drugoga – već prirodno dolazi s emocionalnom sigurnošću – kaže terapeutkinja Eva Van Prujen (Prooyen)
Kada su partneri otvoreni jedno prema drugome, pitanje šifre gubi na važnosti. Ili je imaju oboje i nikad je ne koriste, ili im ni ne pada na pamet da nešto skrivaju.
Kad dijeljenje šifre postaje problem
Ako neko traži šifru jer sumnja, jer želi kontrolisati, ili mu je potreban dokaz da je sve u redu – tu nije riječ o povjerenju, već o nesigurnosti.
– Dijeljenje šifre može zvučiti kao logično rješenje za nesigurnost, ali zapravo samo prebacuje fokus s pravog problema. Ako vas nešto muči, puno je važnije razgovarati nego posegnuti za tuđim telefonom – kaže savjetnik Ričard Drobnik (Richard Drobnick).
Postoje li situacije kada ima smisla znati šifru?
U svakodnevnim situacijama – pogotovo ako dijelite dom, djecu ili račune – korisno je da partner zna šifru. Ne da bi čitao poruke, već zbog praktičnih stvari ili hitnih slučajeva.
No i tada, kažu stručnjaci, dijeljenje šifre treba biti zajednička odluka, a ne rezultat sumnje ili pritiska.
Šifra nije dokaz ljubavi – iskrenost jeste
Na kraju, svaka veza je drugačija. Neki parovi dijele sve, pa i lozinke. Drugima je važno zadržati dio privatnosti. Nijedna opcija nije pogrešna – ako se na njoj oboje slažete.
Ali jedno je sigurno: šifra nikada ne smije biti alat za nadzor ili zamjena za iskren razgovor. Ako postoji povjerenje – šifra vam neće ni trebati. Ako ga nema – nijedna šifra to neće popraviti.
