Danas praznujemo 8. mart, Međunarodni dan žena, koji iz godine u godinu izaziva različite reakcije u društvu.
Ovaj 8. mart, kao dio borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca biće obilježen širom svijeta pod sloganom “Za sve žene i djevojke: Prava. Jednakost. Osnaživanje”, a posvećen je odavanju priznanja doprinosima žena u najrazličitijim oblastima, od nauke, preko politike do sporta, ali i podsjećanju na važnost rodne ravnopravnosti i potrebe za kreiranjem pravednijeg društva.
Dok jedni ovaj datum vide kao priliku da ženama poklone cvijeće i čokolade, drugi podsjećaju da je njegova suština borba za ravnopravnost i prava koja ni danas nisu u potpunosti ostvarena.
Ovaj dan svoje korijene vuče iz radničkog pokreta, kada su žene organizovale štrajkove zahtijevajući bolje uslove rada i pravo glasa.
Dan žena je prvi put obilježen 28. februara 1909. godine u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših uslova rada.
Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su protestovale prvi put 8. marta 1857. godine u Njujorku zbog loših uslova rada i niskih plata.
Demonstracije je rastjerala policija, a žene su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat.
Osmomartovski protesti postali su narednih godina tradicija, a najmasovniji su bili 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo ulicama Njujorka, tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.
Prva međunarodna ženska konferencija bila je održana 1910. godine u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale, kada je ustanovljen Međunarodni dan žena, na prijedlog Klare Cetkin, koja je bila član Njemačke socijalističke partije.
Naredne godine Međunarodni dan žena obilježen je u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švajcarskoj.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadijum ruske revolucije.
Nakon Oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Vladimira Iljiča Lenjina da 8. mart postane državni praznik i tokom sovjetskog razdoblja koristio se za obilježavanje “herojstva radnica”.
Međutim, u mnogim komunističkim državama taj praznik je izgubio svoju ideološku osnovu i postao je prilika muškarcima da iskažu ljubav i poštovanje prema ženama.
UN su 1975. godine, koja je bila proglašena Međunarodnom godinom žene, zvanično počele da obilježavaju ovaj praznik pod nazivom Međunarodni dan žena.
Dvije godine kasnije Generalna skupština UN rezolucijom je proglasila 8. mart Danom ženskih prava i međunarodnog mira.
Danas, više od sto godina kasnije, žene se i dalje bore – za jednake plate, prestanak diskriminacije i nasilja, kao i veće učešće u političkom i društvenom životu.
Ovaj praznik često prolazi u znaku svečanih ručkova, poklona i lijepih riječi.
Ipak, mnoge žene ističu da im ne treba samo simboličan gest pažnje, već konkretne promjene u svakodnevnom životu!
Prema istraživanjima, nasilje nad ženama ostaje ozbiljan problem. Istovremeno, mnoge se i dalje susreću sa predrasudama – od toga da su
„slabiji pol“ do toga da je njihovo mjesto prije svega u kući.
Dan žena ne bi trebalo da se svede samo na ritualno darivanje, već da podstakne razgovor o pravima i položaju žena u društvu.
Umjesto samo ruža, možda je vrijeme da se ženama pokloni nešto vrednije – ravnopravnost, poštovanje i prilika da biraju svoju budućnost bez ograničenja.
