Prijedorski Dom za stara lica (Dom penzionera) pretvoren je u poligon za stranačko potkusurivanje SNSD a, brutalni nepotizam i sistematsko izvlačenje javnog novca, dok najugroženija kategorija stanovništva – stari i nemoćni, koji pri tom debelo plaćaju usluge ove “ustanove” ispašta zbog potpunog rasula. Dok radnicima kasne dvije plate, doprinosi i naknade za prevoz, a računi ustanove su pod blokadom dobavljača, na površinu isplivavaju šokantni detalji o višemilionskim dugovima, namještenim tenderima i bizarnim izgovorima zaposlenih kojima smeta čak i video-nadzor.
U atmosferi opšteg haosa, dijelu zaposlenih u prijedorskom Domu posebno smetaju nadzorne kamere postavljene unutar objekta, što pokušavaju predstaviti kao navodno narušavanje svoje privatnosti. Međutim, suština problema uopšte nije u kamerama, već u onome što bi one mogle zabilježiti – kako se radnici zaista ophode prema korisnicima doma, da li uopšte obavljaju svoj posao i kakav je nivo nebrige prema starim i nemoćnim licima, o čemu se u javnosti već ranije pisalo. Umjesto da fokus bude na zaštiti i dostojanstvu štićenika čije porodice skupo plaćaju njihov boravak, video-nadzor postaje smetnja onima koji bježe od bilo kakve kontrole i odgovornosti.
Ova ustanova godinama predstavlja stranački plijen prijedorskog SNSD-a, koji očigledno nije u stanju da pronađe ni minimum kadrovskog rješenja za njeno vođenje, pa su se direktori u posljednjih nekoliko godina smjenjivali kao na traci:
-
Bojan Becner (SNSD) – Iza sebe je ostavio milionske dugove i finansijsku pustoš, ali za takvo poslovanje nikada nije snosio nikakvu odgovornost. Štaviše, po oprobanom receptu, nagrađen je novim pozicijama u upravnim odborima i angažmanom u drugoj firmi.
-
Marija Ličanin – Preuzela je rukovođenje nakon Becnera, a njen mandat obilježile su brojne sporne nabavke, sumnjiva unapređenja i zapošljavanja, prije nego što je i sama smijenjena.
-
Srđan Jovanović – Nakon smjene Ličaninove, prijedorski SNSD je Vladi Republike Srpske uputio prijedlog za njegovo imenovanje, ali su stranački puleni napravili nevjerovatan propust – nisu ni pogledali njegovu diplomu. Kada je utvrđeno da njegova stručna sprema uopšte ne odgovara uslovima za direktorsko mjesto, Vlada je prijedlog vratila.
-
Ognjen Hrnjak – Posljednji u nizu prijedloga na direktorskoj fotelji izdržao je čitava dva mjeseca, nakon čega je podnio ostavku. Iako mu je Vlada RS samo dva-tri dana prije ostavke produžila ugovor na još dva mjeseca, Hrnjak se jednostavno povukao u kancelarije RŽR Ljubija i uopšte ne boravi niti radi u Domu.
Rezultat ovakve kadrovske politike je potpuna paraliza – Dom za stara lica u Prijedoru trenutno funkcioniše potpuno obezglavljeno, bez direktora i bez ikakvog upravljanja.
Dok se direktori mijenjaju finansijski tokovi u Domu godinama se vrte oko šefa tehničkog održavanja Nedeljka Kremenovića. Iako na platnom spisku ustanove ima čak četiri zaposlena majstora, Kremenović i njegova ekipa u Domu gotovo da i ne rade posao za koji primaju platu.
Umjesto toga, sve popravke ormarića, invalidskih kolica, fotelja, stolica i ostalog inventara obavlja Kremenovićeva privatna firma „Kremenović metalni namještaj“, u kojoj je upravo on naveden kao vlasnik. Nakon „obavljenih“ radova, privatna firma uredno ispostavlja fakture Domu penzionera. Prema podacima iz računovodstva same ustanove, Kremenović je na ovaj način za manje od godinu dana iz kase Doma izvukao i naplatio oko 34.000 KM, pribavljajući sebi direktnu imovinsku korist na račun ustanove u kojoj je zaposlen.
Njegov karijerni uzlet pratio je i ekspresni “akademski napredak”. U dogovoru sa bivšom direktoricom, nakon navodnih šest mjeseci „mukotrpnog učenja“, Kremenović postaje vlasnik diplome privatnog fakulteta iz Brčkog – smjer zaštita zdravlja. Ta diploma mu je preko noći donijela novo radno mjesto i povećanje plate za čak 1.000 KM.
Bahatost u ovoj ustanovi dostigla je vrhunac kada je trebalo zbrinuti članove porodice. Kako bi se oslobodilo radno mjesto za Kremenovićevog sina, otkaz je uručen dotadašnjem portiru – mladiću sa invaliditetom, bez jedne noge. Na njegovo mjesto doveden je Kremenovićev sin, koji je po zanimanju muzičar i koji i danas radi na toj poziciji.
Gotovo istog dana kada je sin zasnovao radni odnos u Domu penzionera, Kremenovićeva supruga dobija zaposlenje u Domu zdravlja Prijedor. Ovakva kadrovska kombinatorika nije mogla biti sprovedena bez direktnog potpisa i odobrenja SNSD Prijedor.
Posebno poglavlje u finansijskom uništavanju ustanove predstavlja nabavka sanitetskog vozila. Iako je postojala ponuda i dostavljena dokumentacija ovlaštene firme iz Laktaša za vozilo procijenjene vrijednosti oko 90.000 KM, tadašnja direktorica Marija Ličanin, službenik za javne nabavke Mira Obradović i član komisije Nedeljko Kremenović mijenjaju uslove i kreću u tender za vozilo koje je na kraju plaćeno nevjerovatnih 121.000 KM – čak 31.000 KM skuplje od prvobitne ponude.
Novac je isporučiocu isplaćen odmah, ali je Dom za 121.000 KM dobio potpuno neispravno vozilo. Da apsurd bude veći, formirana je Komisija za prijem robe na čijem je čelu ponovo bila Mira Obradović, uz člana Nedeljka Kremenovića i još troje zaposlenih. Komisija nije obavila osnovnu zakonsku obavezu – nisu utvrdili tehničku ispravnost vozila niti obavili tehnički pregled.
Plaćeni sanitet je danas potpuno neupotrebljiv, neregistrovan i mjesecima stoji parkiran ispred Doma kao spomenik javašluku, dok odgovorni naknadno pokušavaju sačiniti zapisnik kojim bi pokrili isporučioca i potvrdili da je sve ispoštovano po ugovoru, čime je ustanovi nanesena ogromna materijalna šteta.
Svi ovi potezi doveli su Dom penzionera u Prijedoru na ivicu ambisa. Radnicima nisu isplaćene dvije plate, doprinosi i prevoz, a računi ustanove su blokirani zbog dugovanja dobavljačima. Paradoksalno, dok broj korisnika u Domu konstantno opada i danas je na istorijskom minimumu, broj zaposlenih je najveći od osnivanja ustanove – radna mjesta se izmišljaju i popunjavaju kadrovima sa krajnje upitnim diplomama.
Iako prijedorski SNSD pokušava da opere ruke od katastrofe u ustanovi kojom godinama upravlja, informacije o kriminalu i zloupotrebama svakodnevno cure u javnost od samih ogorčenih radnika. Nakon svega što je izneseno, potez više nije na politici, već na nadležnom tužilaštvu i inspekcijskim organima koji bi morali hitno ući u prijedorski Dom za stara lica i preispitati svaki ugovor, fakturu i diplomu.
Banjaluka24
