Banjaluka је nedavno obilježila značajan datum – 115 godina od prve električne sijalice u ovom gradu.
Aktivirana je zahvaljujući redovnicima trapističkog samostana “Marija Zvijezda” koji su na ovo područje došli 1869. godine.
Istoričar Zoran Pejašinović bilježi da su prije nego što su se upustili u gradnju brane i prave električne centrale na Vrbasu, marljivi i pronicljivi trapisti odlučili su da se upoznaju sa tajnama električne struje, te naprave malu „generalnu probu’’.
Naime, opat Dominik Asfalg (Assfalg) nabavio je još 1895. godine pokretnu parnu mašinu (lokomobil) na drva ili ugalj. Plan mu je bio da ova mašina preko remena pokreće generator iz koga će izlaziti struja, svakako, istosmjerna (Teslina naizmjenična struja još nije stigla u Evropu).
Otac Dominik angažovao je bečko preduzeće Šukert (Schukert), koje mu je napravilo projekat sa ciljem da uz pomoć tog lokomobila pokreće generator i puni akumulatore, koje su smješteni u zasebne prostorije, te da se strujom iz njih osvijetli trapističke radionice i industrijske pogone.
Tako je i bilo, pa je u ponedjeljak, 27. marta 1899. godine, osvanuo istorijski dan: u trapističkom samostanu zasijala je prva sijalica. Trapisti si na taj način osvijetlili pivaru, siraru, pogone za proizvodnju tekstila, makarona, mlin i druge samostanske objekte. Tako je i kod nas počela era elektrike.
Pedeset jednogodišnji otac Dominik, ipak, nije bio je zadovoljan, jer je parnjača trošila mnogo drva i uglja. Bio je to razlog više da trapisti istog ljeta započnu gradnja male hidrocentrale na Vrbasu…
Banjalučkio novinar Slavko Pogorelec, autor serijala “Medaljoni u vremenu”, zabilježio je još.
– Prve banjalučke sijalice osvjetljavale su prostore i industrijske pogone – pivaru, siranu, tvornice tekstila i makarona, mlin ogromnog katoličkog samostana i bližu okolinu na desnoj obali Vrbasa. Potom će “struja preskočiti rijeku” i osvijetliti industrijsku koloniju i željezničku stanicu, a tri godine kasnije sa banjalučkih gradskih ulica istisnuti petrolejske fenjere i zagospodariti javnom rasvjetom.
“Već u novembru iste godine instalirane su prve turbine ili čigre na hidroelektranu na Vrbasu u Trapistima, pojačana je snaga i već tri godine kasnije struje je stigla do Banjalučke željezničke stanice u predgrađu. Osvjetljena su oba kolosijeka i zgrada željezničke stanice”, priča Slavko Podgorelec.
Industrijska renesansa krunisana je izgradnjom hidrocentrale na Vrbasu.
O njenom značaju najbolje svjedoči podatak da je, od većih gradova u regionu, Banjaluka aktivirala električnu sijalicu punih osam godina prije Zagreba, koji ovo dostiže (tek) 1907. godine, kada električna energija stiže iz gradske “Munjare”.
Ovo je još jedan “medaljon” u nizu sličnih koji Banju Luku označavaju kao centar “orijentalne Evrope” odnosno grad “evropskog Orijenta” – prostor pozitivnog ispreplitanja tradicionalnog i modernog.
